ponedjeljak, veljača 2, 2009
Mještam se stalno sa mjesta na mjesto ;))
Ako uopče još netko zalazi na ovu stranicu sad pišem na
http://www.dnevnohr.com/ u rubrici kolumne, ali stranica je prilično zanimljiva pa ćete sigurno naći i bolje i pametnije stvari od mojih tekstova ;))
POzdrav
petak, studeni 28, 2008
Uh, nema me već jako dugo ovdje i ne vjerujem da će me tako skoro i biti, ali ako nekoga interesiraju moji tekstovi povremeno ću ih pisati na
http://crazy_alen.javno.info/ , pa eto navratite ;))
srijeda, svibanj 14, 2008
Rado se sjećam tog trenutka, te prve ljubavi. I nedostaje mi, uistinu mi nedostaje taj nepoznati osjećaj, osjećaj koji ne mogu definirati, a na nevjerojatno čudan način mi godi. To sam doživio tada i nikad više. Prvi puta se pamti u svemu kažu, i uistinu i jest tako. Ne sjećam se kada sam zadnji put osjetio tu čistu ljubav, ljubav koju ne očekujem i koja ne traži nikakvu materijalizaciju. Zašto više nema ljubavi koju nećemo preispitivati? Zašto je danas čak i ona nesumnjivo jedina bezuvjetna ljubav, ljubav roditelja i djece, također preispitivana? Zašto mislimo da sve treba biti materijalno? Zašto ne vjerujemo u nešto što ne možemo opipati? Već sam ti postavljao pitanja o tome zašto ne vjerujemo, ali zapitaj samu sebe, kada si zadnji put uistinu nekoga voljela? Kada si zadnji put mislila da ti nije potrebno ništa znati o nekoj osobi, da ti je dovoljno samo da si blizu nje? Kada si zadnji put osjetila da nekoga možeš voljeti a da ga i ne poznaš? Misliš li da ljubav na prvi pogled postoji samo u filmovima? Zar je toliko nemoguće danas osjetiti ljubav prema nekome koga prvi put vidiš? Zar je nemoguće nekoga znati samo iz jednog pogleda u oči? Ja mislim da nije nemoguće, ja mislim da to nije utopija. Ja samo mislim da su ljudi danas uronjeni u strah, uronjeni u brutalnu stvarnost života koja im ne dopušta da budu ono što jesu. Mislim da svaki čovjek danas ima stotine i stotine maski i da ih stalno mijenja. Mijenja ih da bi opstao u ovom svijetu, jer tko ima jednu jedinu masku, tko je zapravo onakav kakav jest ne opstaje. Ili završi u nekakvoj ustanovi ili završi cijeli život pišući pjesme, knjige, piskara bilo gdje i bilo kada samo da izrazi sebe, istinskog sebe, a nitko ga ne cijeni. Danas ljudi imaju masku za posao, masku za fakultet, masku za društvo, masku za starije, masku za mlađe, masku za ozbiljne prigode, masku za zajebanciju, ljudi imaju milion maski i opstaje onaj koji te maske vještije mijenja. Onaj tko uskladi sve maske prihvaćen je u društvu kao čovjek koji zna što želi, kao čovjek koji zna što će u životu. Tko ima više maski i veću sposobnost mimikrije ima i veću mogućnost uspjeti. Ali, ja ne želim takav život, ja ne želim skrivati sebe iza maski, ja nisam ni prelijep, ni prepametan, ni pretalentiran, ni predobrar, ali ja sam ja. Ja sam onakav kakav jesam, ja ne želim riskirati da u mijenjanju maski zaboravim svoje pravo lice, ja ne želim navečer leći u krevet razmišljajući tko sam, razmišljajući jesam li skinuo masku s lica ili ću se ujutro probuditi razmrljana lica, lica koje je izgubilo svoj sjaj, lica koje se izgubilo u maskama i koje će vječno ostati razmrljano, nedefinirano. Ja ne želim ugađati drugima, ne želim izgubiti sebe da bi ostali bili sretni, da bi me ostali prihvaćali. Radije ću biti onakav kakav jesam, sa svim manama i sa svim nedostatcima nego čovjek umrljana lica. I vjerujem da nisam utopist, vjerujem da ima nade za one koji su kao i ja. U konačnici, možda sam blesav, ali ja vjerujem u ljubav.
utorak, svibanj 13, 2008
Srela si ga sasvim slučajno,
vaši putevi sudbom spojeni,
mislila si tada život dat će ti,
ali sudba nekad karte pomiješa
on te nije znao voljeti,
prestar u duši za te bio je,
ti nisi mogla sa starcem dijeliti,
ovaj život, ionako prekratki
da si barem tada znala me,
u tami svakog dana pratio sam te,
bio sam spreman sebe predati,
tvojoj duši mladoj poletnoj
Ali možda i nije kasno,
nije kasno da sretneš me,
tko još danas u sudbu vjeruje,
ajde zažmiri i dođi do mene
Starac u duši on je za te bio,
ja nisam takav, mala vjeruj mi,
priđi bliže, primakni se ti,
da vidiš ovog dječaka u meni
Sanjam te svake noći,
svaki dan se s tobom budi,
neka svima smeta sad,
što dječaka u meni voliš ti
Možda ipak sudba nas i spoji,
al koga briga sada dali postoji,
kad ti kraj mene stalno budiš se,
duša mi mlada, mlada zbog tebe
nedjelja, svibanj 11, 2008
Dižem sidro, odavde odlazim,
morem plovim, valom tvojom prolazim,
zadnji put da vidim te,
da ti mahnem s daleke pučine
Nemoj na me draga čekati,
ja ti moram sada otići,
poželi mi sreće i lijepog vremena,
na srcu neću više bremena
Odlazim, odlazim ja,
daleko preko mora,
ovaj vjetar nek mi jedra raširi,
beskrajnim morem ja ću ploviti
Neću ti se dušo vratiti,
uvijek tebe ja ću voljeti,
ali more sad je moja družica,
bit ćeš uvijek moja ružica
Odlazim, odlazim ja,
daleko preko mora,
ovaj vjetar već me dugo nosi,
naviko sam na vjetar u kosi
ponedjeljak, travanj 21, 2008
Na stanici sam čekao bus i izgubio se u mislima. Pripalio sam cigaretu i gledajući dim kako se polako diže uvis zamišljao sam što će biti s nama jednog dana kad nas više ne bude na ovom svijetu. Postoji li raj, pakao, čistilište? Hoćemo li se možda u idućem životu probuditi kao nekakvi žohari, zmije, tigrovi? Hoćemo li kao Isus nakon nekog vremena jednostavno uskrsnuti i nastaviti živjeti? Hoće li uopće ičega biti nakon što jednom odemo odavde? U konačnici hoćemo li uopće ikada umrijeti? Hoće li tehnologija toliko uznapredovati da će nam se u ljekarnama prodavati tablete koje će odgađati naš kraj do u beskonačnost? Hoćemo li se za 20-ak godina kao likovi iz Star Warsa moći teleportirati gdje god zaželimo i kada god zaželimo? Pod pretpostavkom da se sve to i dogodi hoće li u tome moći uživati samo svjetski moćnici, ljudi koji ne znaju gdje utrošiti novac ili ćemo i mi obični ljudi moći uživati u blagodatima besmrtnosti? I opet treba li besmrtnost shvaćati kao nešto dobro i vrijedno, nešto čemu treba težiti ili je besmrtnost zapravo produljenje agonije? Hoće li onaj beskućnik koji tamo svaku večer spava pod nekakvim prastarim mostom ogrnut samo dronjcima i u najboljem slučaju pokriven kartonskom kutijom željeti živjeti vječno? Hoće li bilo tko željeti vječno biti na ovom svijetu? Postoji li uopće nešto što je vječno u našim životima? Nije li bit našeg postojanja na Zemlji da shvatimo svijet oko nas kao nešto prolazno, kao nešto što nikada više neće biti isto, kao nešto što se nikada neće ponoviti? Zašto bi uopće željeli vječnost? Možda vjerujemo da će se neki lijepi trenutci naših života ponoviti ako ih dovoljno dugo čekamo? Možda mislimo da ćemo imati više vremena za ostvarenje svih svojih snova, ako nam netko pruži mogućnost da imamo bezbroj pokušaja? Zašto nam je u psihi samo želja za životom po svaku cijenu? Zašto nam se kada netko spomene besmrtnost odmah oči zasjaje? Zašto svi težimo tome nam ovaj status quo koji imamo sada nikad ne izmakne iz ruku? Zašto razmišljamo o besmrtnosti kao nečemu što je rješenje svih naših problema? Zašto ne razmišljamo da nas je Bog, Allah, Jahve, neka viša sila, nazovimo je kako god hoćemo stvorio da budemo baš onakvi kakvi jesmo? Zašto ne vjerujemo da nas je netko stvorio da na Zemlji budemo samo jedan često prekratki period? Zašto ne vjerujemo da je Zemlja samo jedna usputna stanica nekog drugog vječnog života? Zašto smo izgubili vjeru u ljude? Zašto više nikome ne vjerujemo? Zašto su, bez obzira što ni sam nisam praktični vjernik, crkve prazne? Zašto se ljudi danas pouzdaju samo i isključivo u sebe? Gdje je nestalo vrijeme kada smo mogli vjerovati svakome, kada smo mogli živjeti bez straha da će nas netko zgaziti na putu prema vlastitoj slavi, na putu prema vlastitom dobitku? Kada će nam konačno netko doći i upaliti onu žaruljicu iznad glave, objasniti nam da je život puno više od grabežljive borbe za samoga sebe? Zašto smo okrenuti samo sebi, samo svojim problemima, svojim željama? Zašto makar na trenutak ne zastanemo i razmislimo o nekome drugome? Zašto smo uvjereni da je svatko prepušten samom sebi? Zašto više ne vjerujemo da možemo pomoći nekome da se 'spasi'? Zašto je cijeli svijet otišao k vragu? Čemu ratovi, čemu bitke? Čemu vrijeđanja, svađe, gaženja, ubijanja? Čemu sve to kada ćemo u konačnici svi doći na isto? Zašto mislimo da je najvrjednije biti broj jedan pod svaku cijenu? Što će nam značiti taj broj jedan jednog dana kada nas ovdje ne bude? Što će nam značiti da su nas se na ovom svijetu svi bojali, da nam se nitko nije usudio prići, ako ćemo u konačnici biti isti kao i oni koji su nas gazili? Zar mislimo da naše tijelo neće progutati zemlja? Zar mislimo da naše tijelo neće nikada istruliti, da ćemo ostati vječno sačuvani od svih i svakoga? I opet, unatoč činjenici da ćemo u konačnici svi biti isti i oni mali ljudi, oni koji su gaženi, oni koji na ovom svijetu nemaju ništa žele biti besmrtni, svi vjeruju da je rješenje u što dužem ostanku na ovom svijetu? Zašto nitko ne razmišlja što bi se uistinu dogodilo da postanemo besmrtni? Zašto nitko ne razmišlja da bi nam u roku od par godina Zemlja postala premala? Zašto nitko ne razmišlja da besmrtnost nosi propast, a ne boljitak?
Tisuću zašto, a nijedan odgovor ili se možda varam??
srijeda, siječanj 23, 2008
Gledajući jučer na Novoj tv onu pomalo ograničenu seriju 'Pod nož' sjetio sam se svog starog prijatelja Gaudencia koji se također prijavio za tu emisiju, ali nažalost nije izabran.. Uglavnom, ovo su bile njegove želje....
" Bok, ja sam Gaudencio, imam 72 godine, moja supruga ima 25. Imamo djecu od 7 i 5 godina.. Najveći mi je problem što izgledam staro, pa kada izađem sa suprugom svi misle da sam joj djed, a ne muž.. Još je gore što se ja u sebi osjećam nevjerojatno mlado i potentno.. Ono što želim mijenjate jest slijedeće : želim maknuti ove bore s lica koje me podsjećaju na korita rijeke, često mi žena prije sexa zna proliti bokal vode po licu jer bi od silnih bora slijevanje vode niz lice izgledalo kao slapovi Niagare..Iskreno ta njena želja mi se ne sviđa i želim to promijeniti.. Želim i da mi smanjite nos jer mi je dosta toga da u našoj kući postoji samo jedna prostorija u koju stanem ja i moj nos, a dodatni razlog ovoj mojoj želji je što sam ženi u trenucima nježnosti nosom napravio još 10-ak pupaka..Želim također imati više kose i bradu jer sam primjetio da moja supruga obožava frajere sa bujnom kosom i kozjom bradicom, a meni su već prije 10 godina popadale sve dlake s tijela od starosti.. Želim imati trbuh kao Mirko Filipović, imam sve predispozicije za to-plus što bi bio jako sexy jer kao što sam već spomenuo nemam ni jedne jedine dlake, a to žene vole...Želim imati i jače ruke, jer sam sad toliko omlitavio da ne mogu ženi ni odjeću strgati kad smo u krevetu jer drugi dan dobijem upalu mišića..Kad smo kod mišića, želio bi malo dorade i na mom spolnom organu, naime cijeli svoj život zadovoljan sam sa svojih 2 i pol centimetara, ali susjed Franjo očito ima većeg i boljeg jer je moja supruga jako često kod njega uz izliku da mora progutati 'veliki posao' (jesam star, al nisam glup)....Naravno da želim imati i jače noge jer ipak ove su već svoje dale, pristao bih čak i na umjetne samo da dobro izgledaju... Što se tiče stopala prije svega volio bih da mi napravite nešto od čega mi se noge više nikada neće znojiti..dosta mi je više toga da kada skidam cipele ili tenisice moram ženi kupovati gas masku koja se nakon svakog mog izuvanja doslovno rastopi od svojevrsnog biokemijskog oružja mojih nogu...Sada malo razmišljam, možda bi i jednu novu suprugu ako možete napraviti, nije da mi je ova loša, dapače, al će mi bit prestara kad postanem frajer..Uglavnom to bi bilo to, nema puno korekcija kao što i sami vidite pa očekujem vaš poziv..Hvala i do uskorog viđenja..."
Naravno Gaudencia nisu zvali, zašto? procijenite sami.. Sutra ide post sa Đezuadinim željama...;))
utorak, siječanj 22, 2008
Vidim da se ipak netko zabrinuo što me nema, moram priznati da sam ugodno iznenađen;)) Nema me u zadnje vrijeme , nekako ne stignem, a i nije me volja, ali evo danas jedne pričice o naravno Gaudenciu;))
On se zove Gaudencio, rođen ko vrlo mlad, četvrti član tročlane obitelji;)) Bio je dobar i fin momak, uvijek kulturan i fin prema starijima( pogotovo starijim gospođama prema kojima je na početku bio samo fin, a kasnije je tu svoju finoću uspio lijepo unovčiti;)) ) Bio je jako napredan, već sa pet godina je počeo hodat, sa 8 pričat, a sa 15 je već krenuo u prvi razred;)) Na ulici su ga često zvali "Retardinjo", a on je bio sav sretan jer je mislio da ga uspoređuju sa Ronaldinhom;)) Iako su ga mnogi smatrali malo nazadnim Gaudencio je za 5 godina završio i osnovnu i srednju školu, a za naredne dvije i pravni fakultet.. Svi su mu se divili bio je jako popularan, sa 22 je bio formirani čovjek, male curice i cure njegovih godina ludile su za njime.. Naime, bio je jako naočit od samog rođenja- kada se rodio imao je 50 kila i 102 centimetra, a u ruci je imao briljantin kojim je njegovao kosu;))
Ali gaudencia nisu zanimale mlade cure, on je uvijek težio starijim gospođama, nikada nije volio ništa mlađe od 30.. Imao je neku čudnu sklonost prema starijim ženama, a i one su voljele njega.. U početku je lutao u tuđe brakove, zadovoljavajući nezadovoljne gospođe.. Godinu dana sve to radio je za samo jedno hvala nevjerne žene nakon burne noći. sve dok jednog dana sasvim slučajno jedna od tih gospođa ( inače bila mu je to rekorderka po godinama-imala je 62, al je fakat ličila na Sharon Stone ;)) ) nije nakon neprospavane i vrlo radne noći za uslugu i platila... Ubrzo je Gaudencio imao čitav niz mušterija i počeo je prilično lagodno živjeti, čak je i otvorio lanac žigolo agencija koje su se zvale " Vi platite - mi jebemo".. Iako je zbog tog imena često imao problema posao je cvijetao savršeno, diskrecija je bila potpuno zajamčena, šanse da netko otkrije da mu supruga odlazi u tekve agencije svedene su na minimum...
Međutim, jednog dana gaudencio je svoju nemarnost umalo platio životom.. Naime, došao je kod jedne svoje redovne mušterije luksuznim aston martinom, parkirao ga ispred kuće u kojoj je spomenuta gospođa živjela sa mužem i troje djece.. Gaudencio je bio uvjeren da ga čeka samo rutinski posao koji uvijek kod nje obavlja i da je za pola sata gotov, međutim rutina se odužila i Gaudencio od umora klone i zaspi skupa sa gospođom... Nakon kojia dva sata u sobu ulazi najmlađi sin spomenute gospođe ( nek se zove Đezuada;)) ) i pita mamu zašto još spava i ne primjećujući da je još netko s njom u krevetu.. kada je dijete malo odgrnulo plahte i vidjelo izmorenog i neobrijanog Gaudencia doživi šok i padne u komu.. Nedugo nakon toga dolazi Đezuadin suprug bijesan i totalno lud, izmlati Gaudencia, Đezuadu baci kroz prozor a aston martina zapali..
Kao da to nije bilo dovoljno natjerao je Gaudencia da mu preda popis svih mušterija pod prijetnjom srću. Gaudencio to učini i ubrzo su u javnost izašla imena svih nevjernih gospođa i sve što su tražile..Bilo je tu svega, da ne spominjem sve reći ću samo jednu želju mušterije..željela je da za vrijeme 'posla' u sobi bude njena divlja svinja i da na krevetu bude njena ljubičasto obojana krava;)))
Gaudencio je propao, završio u bolnici nekih stotinjak puta u roku od tri mjeseca dok su se izredali svi muževi i ostao potpuno sam i bez osjeta u stvari koja mu je bila glavni alat u poslu;)))
Poanta ove priče : ne dirajte tuđe žene;)))
petak, prosinac 21, 2007
Bliži se Božić, stiže možda i najlijepše doba godine.. Svi su nekako veseli, razdragani, neki od alkohola,neki od ljubavi, neki jednostavno jer su takvi, neki jer ovo vrijeme djeluje tako na njih, ali osjeća se neka pozitivna vibra.. Sve postaje nekako lako...lakše je naći curu/dečka jer svi pate za time da nekog poljube za doček;)), lakše je krasti po dućanima jer su prevelike gužve da bi svi mogli pratiti što se dešava(naravno, ja to ne radim, ali ukazujem na lakoću posla;)) ) , lakše je curi/dečku, ženi/mužu priznati da ste ih prevarili..Inače bi završili dva metra pod zemljom, a u ovo blagdansko doba možete proći sa samo par šljiva i bez kuće;)) Ovo vrijeme je vrijeme kada se skuplja cijela obitelj na okupu, kada se osjeća nevjerojatna povezanost, kada vam ne idu na živce sve fore i forice članova obitelji koje bi vas u 'normalno' vrijeme izbacile iz takta, a njih iz cipela;))
Uostalom, Božić je i dan na koji sam ja rođen što je vjerujem za sve vas dodatni poticaj za slavlje;)) meni zasigurno jest, biti će to dan u kojem ću zaboraviti na sve što me muči, biti će to dan u kojem će sve dobro i loše ostati na dnu čaše sa šampanjcem.. Biti će to dan kojeg ću vjerojatno osjećati narednih 5 dana zbog malo više već spomenutih šampanjaca;)))
Ali, na žalost neće za Božić svi biti sretni, neće svi imati tu sreću da budu sa obitelji, da budu sretni i neće svi osjećati toplinu ovih dana....Nisam ja, a ni vi svemogući da makar na jedan dan svijet napravite savršenim mjestom, ali siguran sam da svatko od vas poznaje nekoga kome su ovi dani samo sol na ranu, a ne melem, vjerujem da poznajete barem jednu takvu osobu..Pomozit mu/njoj, dajte im šansu da se i oni po prvi puta ili nakon dugo vremena osjećaju tako da negdje pripadaju, ne dozvolite da zbog vaše lijenosti ili nemogućnosti prepoznavanja nečije nesreće tom nekome ne pružite nešto što vas ništa ne košta a njemu/njoj može značiti sve na svijetu...Božić nije blagdan samo za vjernike, Božić jest jedan od najvećih dana vjernicima, ali Božić je za sve vjernike i 'nevjernike' zajednički određen dan kada ćemo sav stres i užurbanost današnjeg svijeta pustiti iza sebe i posvetiti se onima koji nam najviše znače...
Nakon što prođe Božić, nadam se svima u lijepom svijetlu, stiže i taj famozni doček.. Dan kao i svaki drugi, dan u kojem se iz nekog meni osobno nepoznatog razloga veselimo dolasku nove godine..A taj isti dan nije ništa drugačiji nego svi ostali, nego smo mi inventivni 'Zemljani' ;)) odredili taj dan kao dan u kojem će nam se tolerirati sve pizdarije i gluposti koje smo napravili jer jbg ipak čekamo novu godinu...Kladim se da će 90% 'slavljenika' nove godine par dana nakon iste na pitanje kako je bilo odgovoriti otprilike ovako : " Ma bilo je super, iako se ne sjećam baš vega.." ;)))
Ono što želim reći jest da ovo vrijeme provedete najbolje što možete jer ćete iduću priliku imati tek za godinu dana..Za Božić se posvetite obitelji, najedite se, uživajte, popijte čašu šampanjca u moje ime;)) , a za Novu se oduzmite, radite pizdarije, samo nemojte raditi ništa što ćete požaliti...
Čestit Božić i sretnu Novu godinu želi vam Alen ;)
četvrtak, prosinac 6, 2007
Sanjao sam noćaš da te nema,
sanjao sam svijet bez tebe,
vjerovao nisam,
mislio sam da je šala
iz sna prenula me tuga,
otvorih oči, u stanu te nema,
okrenuh tvoj broj,
ali odgovora nema
Nije nije bio samo san,
tebe nema prošao je tjedan,
ovoj mori nema kraja,
a ti si sad pred vratima raja
nije lako živjeti,
nije lako tugu sakriti,
snagu negdje treba naći,
moraš mi pomoći
život nije igra bez pravila,
svakog stiže druga sudbina,
idem dalje jer ne smijem prestati,
jednog dana mi ćemo se sresti
i samo za tebe ovu pjesmu pišem ja,
daj mi snage da ne odustajem,
moram dalje bez tebe krenuti,
čekaj na me, jednom ću ti doći